Ozdravite na Gersonov način, 2. dio

  Elementi terapije

Prehrana

Prehrana je prilično restriktivna. Iako je sama prehrana veganska, u terapiji se koriste određeni dodaci životinjskog podrijetla. Mlijeko i mliječni proizvodi, kao i svo meso, zabranjeni su. Zanimljivo je da su zabranjene i neke namirnice koje se inače općenito smatraju zdravima, kao npr. klice i sok od mlade pšenice, za koje je praksa pokazala da više štete nego što pomažu. Soja i svi proizvodi od soje također su zabranjeni. Pacijenti uopće ne piju vodu: smatra se da bi dodatna voda samo nepotrebno razrijedila probavne sokove pacijenata. Od ulja koriste se samo laneno i ricinusovo ulje.

Jedan od glavnih elemenata prehrane su sokovi. Koriste se četiri osnovne vrste soka: jabuka-mrkva, mrkva (čista), sok od naranče i zeleni sok (od salate kupusa i drugog zelenja). Obično se pije 13 čaša sokova tijekom dana. Hrana je većim dijelom sirova, ali dr. Gerson je smatrao da je određeni postotak kuhane hrane nužan kako bi se pospješila probava i apetit pacijenata. Jedan od svakodnevnih sastojaka je «Hipokratova juha» kojoj se pripisuje velika detoksifikacijska moć. Kod kuhanja velika se pozornost posvećuje zadržavanju hranjivih tvari, pa se koristi lagana vatra i minimalna količina vode. Aluminijsko posuđe je zabranjeno, a preporučuje se korištenje srebrnog pribora za jelo.

Klistiri

Još iz vremena dok je radio s tuberkulozom Gerson je znao da jetra ima ključnu ulogu u oporavku. Između ostalog, ona uklanja otrove iz tijela metabolizirajući ih tako da se mogu izlučiti u žuč i izbaciti kroz crijeva. Zaključio je da su za detoksifikaciju jetre neophodni klistiri, pri čemu najbolje rezultate daje klistiranje kavom. Iz istraživanja je bilo poznato da klistiranje kavom širi žučne kanale i olakšava protok žuči. Isprobao je klistire na svojim pacijentima i oni su potvrdili da se osjećaju bolje. Čak i pacijenti koji su zbog jakih bolova bili na kodeinu i morfiju potvrdili su da im klistiranje kavom pomaže više od analgetika.

Većina pacijenata dobiva četiri kavena klistira dnevno, u slučajevima velike zatrovanosti i više. Kod pacijenata koji moraju apsorbirati veliku masu tumora primjenjuju se dodatni noćni klistiri. Dr. Gerson je tvrdio da mu je iskustvo pokazalo kako u takvim slučajevima dva ili tri klistira nisu dovoljna, te da pacijenti mogu pasti u jetrenu komu i umrijeti. Obdukcije takvih slučajeva pokazale su da je smrt bila posljedica zatrovanosti jetre.

Koristi se oko 900 ml pripremljene kave po klistiru. Budući da klistiri uklanjaju dio minerala iz crijeva, smatra se da treba održavati ravnotežu između broja klistira i popijenih sokova. U slučajevima kada pacijent povraća, i neki sokovi mogu se davati rektalno, zagrijani do temperature tijela. Oni se ne izbacuju, već se zadržavaju dok ih tijelo ne apsorbira. Ricinusovo ulje se također povremeno koristi kao klistir.

Lijekovi

Pod «lijekovima» obično podrazumijevamo farmaceutske lijekove koji se koriste u alopatskoj medicini. U sklopu Gersonove terapije pod tim se pojmom podrazumijevaju uglavnom dodaci prehrani koji se sastoje od prirodnih tvari. Dr. Gerson je smatrao da je jedan od osnovnih problema kod svih kroničnih degenerativnih bolesti gubitak kalija i prodiranje natrija u stanice. Prehrana u razvijenom svijetu relativno je siromašna kalijem, a sadrži daleko previše natrija. Radi korekcije te neravnoteže prehrani pacijenata dodaje se 10%-tna otopina triju kalijevih soli. Iz istog razloga je iz prehrane potpuno izbačena kuhinjska sol koja sadrži natrij.

Injekcije ekstrakta sirove životinjske jetre i kapsule sa sušenom, odmašćenom jetrom u prahu daju se kako bi se olakšao oporavak jetre pacijenata. Radi ubrzanja metabolizma dodaje se jod u obliku razblažene Lugolove otopine i tablete štitnjače. Pacijentima se daju još i tablete vitamina B3 (niacin), vitamin B12, pankreatin (ekstrakt probavnih enzima gušterače), pepsin (enzim želuca), a u novije vrijeme uključeni su i koenzim Q10 i odmašćeni kolostrum. Koriste se i injekcije amigdalina, spoja iz jezgri marelica za koji se vjeruje da selektivno uništava stanice tumora.

Uzimanje ostalih vitaminskih ili mineralnih dodataka se ne preporučuje. Dr. Gerson je posebno štetnim smatrao uzimanje dodatnog kalcija.

  Ograničenja Gersonove terapije

Ukoliko se terapija provodi kod kuće zahtijeva vrlo mnogo truda i vremena, budući da je osim posebne prehrane i klistira potrebno oko 13 puta dnevno pripremiti svježi sok. Važno je da su sokovi uvijek svježe iscijeđeni kako enzimi ne bi bili uništeni pod utjecajem zraka i svjetlosti. Pacijent često nije u stanju sve to raditi sam, pa mu je potrebna pomoć članova obitelji ili njegovatelja.

Iako Gersonova terapija djeluje na ogroman raspon bolesti i stanja, koje bi bilo vrlo teško nabrojati, postoje i određena stanja kod kojih ne daje zadovoljavajuće rezultate. U prvom redu radi se o bolestima koje pogađaju središnji živčani sustav. Gersonovom terapijom ne mogu se liječiti amiotrofična lateralna skleroza (ALS ili Lou Gehrigova bolest), Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, mišićna distrofija, emfizem i kronična bolest bubrega (ako je napredovala do potrebe za dijalizom). Neki oblici dječje leukemije također ne reagiraju dovoljno brzo. U otežanom su položaju i pacijenti koji su bili dugotrajno liječeni prednisonom i kemoterapijom.

Slijedi izvadak iz šestog poglavlja knjige «Ozdravite na Gersonov način» (Healing The Gerson Way), koja će uskoro izaći u izdanju Telediska. Autorice knjige su Charlotte Gerson i Beata Bishop, londonska psihoterapeutkinja koja je i sama izliječena Gersonova pacijentica.

Rak

Od svih bolesti koje ćemo razmotriti, rak je nesumnjivo ona koja izaziva najveći strah. Njegova je učestalost u porastu, učinci su mu razorni – kao i nuspojave raspoloživih ortodoksnih tretmana – a stopa smrtnosti je visoka. I najvažnije, ostaje naizgled neizlječiv. Uzevši sve to u obzir, nije teško razumjeti da je reakcija većine ljudi na samo spominjanje raka krajnji strah.

Razmotrimo malo pobliže tu pokoru, koju medicinski rječnik opisuje kao «nekontroliran rast stanica nastalih iz normalnih tkiva», dodajući da bolest obuhvaća preko 200 različitih vrsta. To povlači neka pitanja: Zašto je rast nekontroliran? Koje su normalne kontrole i zašto otkazuju? Zašto je rak ubojica? I u takozvanim benignim tumorima može postojati «nekontroliran» rast. Oni su neinvazivni (tj., ne šire se), mogu se ukloniti prilično lako i obično se ne javljaju ponovno. Kako se pretvore u maligne ubojice?

Iako benigni tumori nisu rak, oni su izrasline koje ne pripadaju u tijelo i predstavljaju rani slom tjelesnih obrana. Ne moraju se nužno javiti ponovno, ali skloni su s vremenom, kako tjelesne obrane nastavljaju slabiti, postati maligni. Tumore identificiramo kao maligne kada napadaju okolna tkiva i ujedno oslobađaju tumorske stanice u krvotok. Te stanice kruže krvotokom i u stanju su stvoriti nove kolonije, poznate kao metastaze, koje rastu i u drugim tkivima. S vremenom napadnu i unište vitalne organe, dovodeći do smrti.
Tijelo ima obrambeni sustav koji održava homeostazu, stanje dinamičke ravnoteže unutarnje sredine. Poremećaj te ravnoteže pokreće proces propadanja stanica, a sam poremećaj može biti uzrokovan raznim kemikalijama, posebno kancerogenim, virusima, zračenjem, ultraljubičastim zrakama i duhanom. Zanimljivo, može biti uzrokovan i citotoksičnim kemikalijama koje se koriste kod tretiranja raka te dakako - pogrešnom prehranom.

Rak se ne može dogoditi u tijelu koje normalno funkcionira zato što njegove obrane prepoznaju i uništavaju svaku malignu stanicu koja eventualno nastane ili im ne dopušta da se uopće razviju. Imunološki sustav igra vodeću ulogu u obrani. Prepoznaje malignu stanicu kao stranog napadača i uništava je, kao što bi učinio s bilo kojom klicom ili virusom koji prodru u tijelo. Međutim, imunološki sustav, zajedno s drugim obranama (npr., enzimskim i hormonskim sustavom i pravilnom ravnotežnom minerala), sastoji se od organa i žlijezda kojima trebaju odgovarajuće hranjive tvari i mogu funkcionirati samo ako nisu blokirani otrovima. Kad ti uvjeti nisu ostvareni razni oblici obrane nisu u stanju ispunjavati svoju zadaću, i nema ničega što bi spriječilo preživljavanje i razmnožavanje malignih stanica.

Za rak se kaže da ima preko 200 različitih tipova zato što stanice svakog tipa pod mikroskopom izgledaju drukčije, ovisno o vrsti tkiva iz kojeg potječu. Ipak, u svim slučajevima rak u osnovi predstavlja nekontrolirano razmnožavanje stanica. Ta definicija uključuje čak i leukemije i mijelome koji ne ulaze u skupinu solidnih tumora, budući da pogađaju koštanu srž gdje se njihove maligne stanice jednako tako razmnožavaju.
Umjesto da izazivaju solidne tumore neke vrste raka razgrađuju tkiva koja napadaju i uzrokuju teške otvorene rane. Njihovi rubovi obično se sastoje od oteklina ispunjenih malignim tkivom koje napada i razgrađuje svako živo tkivo koje dodirne. Taj tip također se razmnožava.

Rak se dalje dijeli na dvije veće i nekoliko manjih kategorija, ovisno o tkivu iz kojeg potječe. Oblici raka potekli iz epitelnih tkiva, koja okružuju sve organe, krvne žile i sluznice tijela zovu se karcinomi. Oni predstavljaju najveći broj malignosti. Oni koji potječu iz vezivnog tkiva, kostiju, krvnih žila i limfnog sustava zovu se sarkomi. Njihovo tretiranje Gersonovom terapijom jednako je djelotvorno za obje kategorije i zahtijeva malu prilagodbu.

Najagresivniji oblici raka (npr. melanomi, agresivni limfomi i rak malih stanica pluća) najbrže reagiraju na Gersonov tretman. To bi moglo biti zato što su najviše izmijenjeni u odnosu na normalne stanice, pa je zato imunološki sustav koji se počinje oporavljati u stanju lako prepoznati te stanice. Slično tome, izvrsni rezultati postižu se kod raka jajnika, čak i nakon nekih tretmana kemoterapijom. To ne implicira da druge malignosti ne reagiraju. Međutim, kao što je istaknuo dr. Gerson, neke vrste raka žlijezda, uključujući rak dojke i prostate, smješteni su u žlijezdama čiji su ulaz i izlaz zatvoreni tumorskim stanicama. To svježe oksigeniranoj krvi, obogaćenoj enzimima i imunološkim tvarima, otežava pristup malignim stanicama i njihovo ubijanje. S vremenom se taj problem riješi i ti tumori također budu uništeni. Međutim, to može objasniti zašto je tumorima prostate i dojke potrebno nešto više vremena da se povuku.

Pacijenti moraju razumjeti da, čak i kada njihovi tumori nestanu, oni još nisu potpuno izliječeni. Ono u čemu se je dr. Gerson najočiglednije razišao u mišljenju s ortodoksnom onkologijom bilo je njegovo shvaćanje da, kod raka, tumor nije bolest nego tek simptom temeljnog sloma tjelesnih sustava. Drugim riječima, rak nije stvar (tj. tumor) nego proces koji obuhvaća cijeli organizam.

Stoga je od presudne važnosti to što nestanak tumora znači samo da su reakcije obnovljene do točke uklanjanja prijetnje životu pacijenta, ali to nije isto što i izlječenje. Pravo, potpuno izlječenje može se dogoditi samo kad su svi pacijentovi organi obnovljeni, doslovno ponovno izgrađeni, od najbolje ekološki uzgojene hrane i uz nastavak detoksifikacije. Ozdravljenje je gotovo tek kad se oštećena zatrovana jetra očisti i obnovi do što je moguće normalnijeg stanja. Teškoća je u tome što ne postoji nijedan test koji bi pokazao koliko je jetra obnovljena i kako funkcionira. Testovi jetrenih enzima korisni su ali nepotpuni. Pacijent može imati «normalne» rezultate testova čak i ako je malignost još uvijek prisutna. Kemijski sastav krvi, krvna slika i analiza urina pokazuju samo da osnovni organi ponovno funkcioniraju u dovoljnoj mjeri da se tijelo može liječiti.

Pacijent koji se oporavlja može postati uznemiren ili razočaran kad mu se sve ovo objasni. Ipak potreba da se postigne potpuno izlječenje mora biti iznad svih drugih čimbenika. Ako se u potpunosti ne razumije razlog za ovo, postoji rizik. Kada rezultati svih testova postanu «normalni» tumori više nisu vidljivi. Lokalni liječnik, neupoznat s Gersonovim principima, tada kaže pacijentu da je «u praktičnom pogledu» izliječen. Pacijenti prekinu s terapijom, dobiju recidiv i umru. Nažalost, to se dogodilo više nego jednom, čime je izgubljeno mnogo napora, nade i dragocjenih života.

Primjeri

Zbog duge, uspješne povijesti liječenja raka Gersonovom terapijom mogli bismo uključiti dovoljno studija slučajeva da ispunimo cijelu knjigu. I doista, dostupna je i posebna knjižica u kojoj su zabilježena izlječenja raznih vrsta raka. Ovdje ćemo opisati dva slučaja kako bismo ilustrirali kako tijelo mora trpjeti sve veće štete prije nego što se pojavi zloćudna bolest. U oba slučaja pacijenti su bili premladi (32 i 42 godina) da bi bolovali od raka.

1. D. L. s tri je godine preboljela upalu pluća. Godinu dana kasnije izvađeno joj je slijepo crijevo. Tijekom tinejdžerskih godina imala je manjih zdravstvenih problema a, u svojim ranim dvadesetima dobila je niz upala mjehura koje su bile tretirane antibioticima. Oni su svladali infekciju, ali se naselila kandida. Lijekovi su uklonili taj problem, ali se vratila upala mjehura, koja je opet bila liječena antibioticima. Stvoren je ciklus koji je potrajao nekoliko godina. D. L. je pala u depresiju pa je bila tretirana antidepresivima.

Nakon kontinuiranog tretiranja lijekovima oboljela je od neobično agresivnog limfoma koji, kako joj je rečeno, nije reagirao na konvencionalne tretmane. Umjesto toga, ponudili su joj transplantaciju koštane srži. Odbila je i umjesto toga započela je s intenzivnom Gersonovom terapijom koje se vjerno držala otprilike tri godine. Na kraju tog razdoblja više nije patila ni od jednog od svih svojih problema – limfoma, upale mjehura, kandide i depresije. Odonda je cijelo vrijeme dobro.

2. D. W. je kao mlada djevojka bolovala od depresije i napada panike. Bila je pod antidepresivima tijekom dvadesetih i tridesetih godina. Usprkos konstantnom tretiranju lijekovima njeni napadi panike pogoršavali su se do točke kada više nije mogla biti sama u sobi, izaći na ulicu ili družiti se s ljudima. U svojim kasnim tridesetima oboljela je od dijabetesa. Godine 1955. u dobi od 42 godine, trpeći jake bolove, prijavila se u bolnicu San Antonio Community Hospital u Uplandu u Kaliforniji. Dijagnoza je bila karcinom lijevog jajnika, s metastazama na maternici i desnom jajniku.

D. W. su podvrgnuli histerektomiji, s rekonstrukcijom stijenke rektuma. Istovremeno su pronađeni brojni čvorići na debelom crijevu i trbušnoj stijenci, ali mnogi čvorići, kao i presadnice na vaginalnoj stijenci, ostavljeni su na mjestu. Pored toga, MRI pregled (magnetna rezonancija) otkrio je cistu na lijevom bubregu pacijentice. Liječnici su uvjeravali D. W. da smjesta počne s kemoterapijom i ona je dogovorila sastanak. Međutim, dan prije toga, nakon opsežnog istraživanja, pronašla je informacije o Gersonovoj terapiji, otkazala kemoterapiju i umjesto toga otišla u Gersonovu kliniku u Meksiko. D. W. je ostala na Gersonovom protokolu dvije godine i izliječila se od svih problema. Nisu joj bili potrebni hormoni za kontrolu njene kirurški izazvane menopauze ili lijekovi za kontrolu njenog dijabetesa. Napadi panike su prestali, a cista na bubregu je nestala.