Zašto je liječenje simptoma recept za katastrofu

Tijelo je jedan integrirani sustav, a ne zbirka organa podijeljenih od strane medicinskih specijalnosti. Medicina budućnosti povezuje sve.  Dr Mark Hyman


Samo zato što liječite vaše simptome ne znači da ste zdravi. Ako mislite da vaš liječnik ima kontrolu nad vašim zdravstvenim problemima zato što je prepisao lijek za njih – potpuno ste u krivu! Liječnici su vrlo dobro obučeni za liječenje simptoma bolesti, ali ne i za pronalaženje temeljnog uzroka – neravnoteže koja dovodi do bolesnog stanja. Zašto je ovo problem? Pa to je kao da izvadimo baterije iz detektora dima umjesto da pokušamo pronaći gdje je požar.

Liječnici koji rade ispravno, kao npr dr Mark Hyman, zainteresirani su za sve simptome, jer su oni pokazatelji dubljih neravnoteža. Kad se pronađu i isprave te dublje neravnoteže – simptomi nestaju. Ovakav pristup se naziva funkcionalna ili integrirana medicina zato što gleda sve dijelove tijela, a ne samo pojedine organe. Nažalost, veći dio konvencionalne medicine ne radi na ovakav način.


Ako npr astmatičar također ima psorijazu, on se šalje dermatologu. Ako ima sindrom iritabilnog crijeva ili refluks, šalje se gastroenterologu. I naravno ako je depresivan ili ima poteškoće s koncentracijom, šalje se ravno psihijatru. I od svakog od ovih liječnika, on dobiva ”savršen” lijek za svaki svoj problem, bez da se itko od njih upita kako svi ovi simptomi mogu biti povezani, ili kako bi rješavanje uzroka ovih simptoma moglo popraviti sve odjednom. I tako se na kraju pacijent tretira sa najboljim lijekovima konvencionalne medicine – ali je i dalje bolestan!

Najbolje se primjerom mogu opisati sve zamke ovakvog pristupa liječenju: U 42. godini života, Joe je vjerovao da je zdrav – bez obzira što je uzimao 4 različita lijeka za raspoloženje i psihijatrijske probleme, a uz sve to još i lijekove za astmu, psorijazu, refluks, sindrom iritabilnog crijeva i kronično curenje nosa! No ovo je bio samo vrh ledenog brijega. Joe je također imao 12 kilograma viška, a te kilograme je nosio na najgorem mjestu za svoje zdravlje – oko trbuha. Osim toga je imao trigliceride 5,6 (normalno je ispod 1,7).

Njegovi su problemi započeli dosta rano. Tijekom godina uzimao je mnoge antibiotike za astmu, koju je imao od djetinjstva. Kao dijete je bio hranjen bočicom, alergičan na mlijeko i imao kolike kao beba. Kao odrasloj osobi, stanje mu se još pogoršalo. Stalno mu je curio nos, imao je žgaravicu i dobivao često čireve na jeziku nakon konzumacije nekih namirnica. Osjećao je snažnu potrebu za šećerom, cravings, i često je osjećao slabost i imao epizode vrlo niskog šećera u krvi (hipoglikemija). Nedavno je razvio i psorijazu. Loše zdravstveno stanje bilo je prisutno i u njegovoj obitelji: majka i rođaci imali su dijabetes tipa 2, a puno njegove rodbine imalo je refluks i čir na želucu te bolesti srca. Ipak, ovi problemi nisu bili neizbježni. Obiteljska povijest bolesti (u ovom slučaju dijabetesa i bolesti srca) predstavlja predispoziciju, ali ne znači da ste predodređeni za te obiteljske bolesti.

Joeov način života zasigurno nije pomagao njegovom stanju. Prehrana mu je bila loša. Dan je započinjao sa pecivom, proteinskom pločicom i kavom. Ručak bi bio puretina u tijestu sa puno sira, čipsa i nekoliko Diet Cola. Večera bi bila nešto bolja ali je uvijek jeo kruh, krumpir i tjesteninu, te nešto slatko iza večere jer je osjećao snažnu želju za slatkim. Sve u svemu, obično bi popio dvije čaše vina, 3 kave i bezbroj Diet Cola. Osim svega ovoga, Joe je spavao samo 5 – 6 sati tijekom noći. Nije ni čudo da se osjećao tako loše.

No, umjesto da gledaju na Joeov način život kao mogući uzrok njegovih zdravstvenih problema, liječnici su jednostavno tretirali njegove simptome pomoću lijekova – puno lijekova. Zapravo je njegov popis lijekova bio poprilično zastrašujući za jednog mladog čovjeka u ranim 40-tim godinama. Uzimao je 4 psihijatrijske droge: jednu za depresiju (Lexapro), jednu za poremećaj nedostatka pažnje jer se nije mogao koncentrirati (Concetra), jednu za anksioznost (Xanax) i jednu za spavanje (Ambien). Također je uzimao dva lijeka za astmu (steroid za smanjivanje upale pluća i drugi za otvaranje dišnih puteva), osim toga još i drugi steroidni inhalator za nos protiv kroničnog curenja nosa. I naravno, njegova zbirka lijekova ne bi bila potpuna bez druge po redu omiljene droge novog milenijuma, snažnog blokatora želučane kiseline (Protonix).

Nijedan od ovih lijekova nije bio pravo rješenje za njegove probleme. Joe je i dalje bio bolestan. Uzmimo na primjer lijekove protiv kiseline u želucu. Konvencionalna medicina i moćne farmaceutske industrije uvjerili su nas da milijuni ljudi trebaju blokatore kiseline da bi se nosili sa svojim simptomima žgaravice, kao da tretiramo neki mutirani soj ljudskih bića koja odjednom proizvode previše želučane kiseline. Nitko se ne pita ima li žgaravica veze sa nečijim načinom života, prehranom, infekcijom ili neravnotežom crijevne flore, alergijom, ili nedostakom magnezija. Umjesto toga, uzrok problema se skoro nikada ne dovodi u pitanje, nego se uvijek daju droge (ili kako se one fino nazivaju – lijekovi).

Ali ne mora biti ovako! Mi nismo dizajnirani sa greškom, na korist farmaceutske industrije. Naša su tijela u delikatnoj ravnoteži i naše zdravlje ovisi o održavanju te ravnoteže. Ljudi koji trebaju lijekove nisu mutirana vrsta, krivo dizajnirana, ovo su ljudi kojima su osnovni tjelesni sustavi izvan ravnoteže.

Da vidimo što je dalje bilo sa Joeom? Joe je posjetio doktora Marka Hymana. Hymanu nije bila namjera pokušati pronaći bolji koktel lijekova za sve Joeove probleme – astmu, curenje nosa, refluks, čireve na jeziku, visoke trigliceride, debljinu oko trbuha, depresiju, tjeskobu, nesanicu i poremećaj pozornosti. Umjesto toga, Hyman je pitao Joea razna pitanja i napravio testove s kojma je gledao temeljne sustave u tijelu koji su izvan ravnoteže – njegov imunološki sustav, njegov probavni sustav, hormonalni sustav i nutritivni status.

Ovo je puno drugačiji način gledanja na zdravlje. Način kako se konvencionalna medicina danas prakticira je isto kao da pokušavamo popraviti auto slušajući zvukove umjesto da pogledamo ispod haube. I to je upravo ono o čemu se funkcionalna medicina radi – o gledanju ”ispod haube”. Tako je dr Hyman otkrio da Joe ima nekoliko osnovnih problema. Kao prvo, imao je upalu u crijevima i imao je parazite. Ovo je dovelo do osjetljivosti na pšenicu i raž (gluten). Također je imao i gen za celijakiju (HLA DQ8). Zbog svih antibiotika koje je godinama uzimao, u crijevima su mu se razmnožile kvasne gljivice.

Joe je također imao inzulinsku rezistenciju i metabolički sindrom. Trigliceridi su mu bili jako visoki, ukupni kolesterol visok a zaštitni ”dobri” HDL vrlo nizak. Još je imao i visok šećer u krvi i masnu jetru zbog jedenja previše šećera i ugljikohidrata, što je pak dovodilo do hipoglikemije i umora. Dr Hyman je također pronašao da Joe ima neke genetske neravnoteže što je povećalo njegovu potebu za vitaminom B12 i folnom kiselinom (oba vitamina vrlo važna za kontrolu raspoloženja i kardiovaskularnog rizika). I uzorak krvi potvrdio je nedostatak ovih vitamina.

Joe je još imao i vrlo nisku razinu vitamina D što je povezano sa depresijom i oslabljenim imunitetom. Zatim je imao vrlo nisku razinu kroma koja je povezana sa inzulinskom rezistencijom i dijabetesom. I na koncu, omega 3 masnoće su bile vrlo niske a one su potrebne za održavanje dobrog kolesterola i šećera u krvi i kao zaštita protiv dijabetesa.


Pa kako je onda dr Hyman pomogao Joeu? Ne tretirajući svaki pojedini simptom, nego vraćajući ravnotežu natrag u njegov život. Prvo mu je pomogao da poboljša svoju prehranu uklanjanjem rafiniranih ugljikohidrata i šećera i dodavanjem više omege 3 i vlakana u prehranu. Zatim je isključio gluten i mlječne proizvode koji su Joeu izazivali upalna stanja u crijevima. Izbacio je kavu i alkohol. Joe je počeo trenirati i spavati više sati tijekom noći. Počeo je uzimati multivitaminski preparat, riblje ulje i probiotike (zdrave crijevne bakterije). Dr Hyman je tretirao Joea sa visokim dozama B12 i folne kiseline kako bi zadovoljio njegovu genetsku potrebu za ovim vitaminima. Također mu je dao visoke doze D vitamina kako bi se razine ovog vitamina dovele u normalu. Na koncu je dr Hyman tretirao parazite i kvasne gljivice kod Joea uz pomoć kratkorajnih lijekova.

Dr Hyman je ponovo vidio Joea nakon tri mjesea. U ovom kratkom vremenu Joe je izgubio 12 kilograma, trigliceridi su se sa vrtoglavo visoke vrijednosti spustili na normalnu vrijednost, ukupni kolesteol se snizio. Status B12 i folne kiseline vratili su se na normalu. Visoki šećer u krvi spustio se na normalu, također i razine inzulina. Testovi jetre pokazali su da Joe više nema masnu jetru.

Joe više nije trebao lijekove za refluks ni za astmu. Ti simptomi su nestali. Joe je, na svoju ruku bez dogovora sa Hymanom, također prestao sa uzimanjem sve 4 psihijatrijske droge jer je spavao bolje i više nije osjećao anksioznost ni depresiju, a više nije imao niti problema sa pažnjom i koncentracijom.

Samo gledajući ”ispod haube” dr Hyman je pronašao neravnoteže koje je bio u stanju popraviti. Umjesto da se Joeovi problemi tretiraju sa još više lijekova, Joe se uspio riješiti svih tih droga i konačno ozdraviti. Joe nije jedini primjer ovakvog pristupa zdravlju – ovakvih je primjera sve više. Funkcionalna medicina spremna je da preuzme liječničke ordinacije. Ljudima se može pomoći otkrivajući uzroke njihovih problema.

Kao što se vidi iz ovog primjera, astma ili refluks nisu nepovratni problemi, a mogu biti posljedica osjetljivosti na hranu kao što su gluten i mlječni prozivodi, ili neravnoteže u probavnom sustavu sa parazitima i kvascima, ili loše prehrane sa previše ugljikohidrata. Depresija nije uzrokovana nedostatkom Prozaca, ali može biti povezana sa ključnim nutricionističkim čimbenicima kao što je šećer, te nedostatak važnih nutrijenata kao što su vitamin B12, folna kiselina, vitamin D i omega 3 masti.

Dakle, kada imamo bilo koju kroničnu bolest, ili cijelu listu zdravstvenih problema, možemo pokušati pronaći njihove uzroke prateći slijedeće smjernice:

Imajte ne umu da je prehrana najmoćnija stvar koja može stvoriti ili izlječiti bolesti.
Ako ste depresivni ili anksiozni, sjetite se da to nije zbog nedostatka Prozaca ili Valiuma, već da može biti povezano sa raznim uzrocima kao što su nedostatak vitamina, nedostatak esencijalnih masti, previše šećera ili stimulansa u vašoj prehrani.
Isprobajte detoksifikaciju tijela tako da jedete prirodnu cjelovitu hranu i izbacite kofein, šećer, alkohol, industrijske prerađevine, gluten i mlječne proizvode – pratite koliko vaših zdravstvenih problema će nestati.
Uzmite mulivitaminski preparat i riblje ulje, kalcij, magnezij i vitamin D – prava količina ovih hranjivih tvari može riješiti mnoge probleme.
Ako ne bude bolje, potražite pomoć – možda trebate nekoga tko zna pogledati ”ispod haube”.
Potražite liječnika koji prakticira funkcionalnu ili integriranu medicinu.

Radeći na ovakav način, liječnik može svjedočiti o nevjerojatnim transformacijama kod pacijenata jednostavno izbacujući ono što ih čini bolesnima i dajući im ono što im treba da se vrate u ravnotežu. I sami možete isprobati ovakav pristup slijedeći gornje savjete. To je upravo tako jednostavno kako zvuči jer sposobnost našeg tijela za samoiscjeljenje radi sve ostalo.


  Izvor: Why Treating Your Symptoms is a Recipe for Disaster