Ozdravite na Gersonov način
Prije više od 80 godina dr. Max Gerson je razvio terapiju koja nudi rješenje za većinu bolesti koje danas u zapadnom svijetu odnose nebrojene živote i narušavaju kvalitetu življenja velikog dijela stanovništva
Max Gerson, dr. med., prije više od 80 godina razvio je terapiju koja nudi rješenje za većinu bolesti koje danas u zapadnom svijetu odnose nebrojene živote i narušavaju kvalitetu življenja velikog dijela stanovništva. Njegov tretman temelji se na preplavljivanju tijela lako dostupnim hranjivim tvarima (hiperalimentacija) i čišćenju tijela od otrova (detoksifikacija) koje uključuje česte klistire. Mnogi ga smatraju ocem prehrambenih detoksifikacijskih terapija koje u novije vrijeme ponovno dobivaju na popularnosti.
Djetinjstvo i mladost
Dr. Gerson je rođen 1881. u židovskoj obitelji u Wongrowitzu (Wagrowiec) u tadašnjoj Njemačkoj (danas Poljska). Još kao mali dječak pokazivao je sklonost prema proučavanju prirode i izvođenju zaključaka na temelju onoga što je u prirodi opažao. Doživljaj koji mu se duboko urezao u sjećanje zbio se u vrtu njegove bake koja je voljela uzgajati cvijeće i povrće. Baka je odlučila neke lijehe nagnojiti umjetnim gnojivom, proizvodom koji se tada tek pojavio na tržištu. Prateći što se događa s tim lijehama mali Max je primijetio kako gliste iz tla tretiranog umjetnim gnojivom bježe prema prirodno tretiranim gredicama. Zaključio je da je ta kemikalija morala sadržavati nešto što je smetalo glistama i tjeralo ih da bježe u prirodnu sredinu. Takva zapažanja utjecala su na njegov kasniji svjetonazor i sklonost jednostavnim i prirodnim rješenjima.
Školovao se u Wroclawu, Wuerzburgu, Berlinu i Freiburgu. Dok je stažirao njegove migrene koje su ga pratile od djetinjstva postale su nepodnošljive. Posjetio je mnoge liječnike i profesore kao pacijent, no nije našao pomoć. Jedino što su mu mogli ponuditi bila je utjeha da će migrene vjerojatno prestati kada uđe u pedesete godine života. Uvijek spreman za eksperimente, ako je potrebno i na sebi, odlučio je da sam mora pronaći rješenje. Poslije temeljitog istraživanja dostupne medicinske literature naišao je na jedan rad u kojem je opisan slučaj žene koja je bolovala od migrene, a kojoj je pomogla promjena prehrane. Razmišljanje da bi kronične bolesti mogle biti povezane s prehranom u to je vrijeme bilo nepoznato, pa on tijekom svog obrazovanja o tome nije naučio ništa. Zato je u potrazi za prehranom koja bi mu mogla pomoći morao krenuti gotovo od nule. Nakon nekog vremena i neuspješnih pokušaja utvrdio je da mu vegetarijanska prehrana bez soli omogućava život bez teških glavobolja i mučnina.
Počeci terapije
Dr. Gerson je s vremenom i svojim pacijentima koji su bolovali od migrene počeo preporučivati promjenu prehrane. Svi koji su se pridržavali strogih prehrambenih pravila koja im je preporučio zaista su izliječili svoje migrene. Ali dogodilo se i nešto potpuno neočekivano. Jedan se bolesnik pohvalio da mu se, otkad je promijenio prehranu, počela povlačiti tuberkuloza kože (lupus vulgaris). Dr. Gerson je u početku bio skeptičan: «Ne, nemoguće je da ste imali tuberkulozu kože. Sigurno je bilo nešto drugo. To je neizlječiva bolest». Pacijent mu je na to pokazao svoje laboratorijske nalaze. Gerson je bio zbunjen jer nije vidio vezu između migrene i tuberkuloze kože. Ipak je svoju «prehranu protiv migrene» počeo preporučivati i bolesnicima s tuberkulozom kože, ponovno s uspjehom.
Kad je za njegove uspjehe čuo slavni minhenski specijalist za tuberkulozu pluća Ferdinand Sauerbruch, pozvao je Gersona da provede kliničko ispitivanje svoje terapije u Sauerbruchovom odjelu za tuberkulozu. Izabrano je 450 pacijenata s uznapredovalom tuberkulozom kože i na njima je primijenjen Gersonov prehrambeni režim. 446 pacijenata potpuno se oporavilo od ove tada «neizlječive» bolesti. Osim toga, pokazalo se da i drugi oblici tuberkuloze dobro reagiraju na taj tretman. Sauerbruch je tek tada stvarno povjerovao Gersonu, a rezultate objavio u mnogim znanstvenim radovima.
Uz Sauerbruchovu podršku za Gersona i njegovu terapiju brzo se pročulo diljem Europe. Među mnogim pacijentima koje je izliječio od tuberkuloze bila je i supruga dr. Alberta Schweitzera, dobitnika Nobelove nagrade. Schweitzer je za Gersona izjavio da je «jedan od najzaslužnijih genija u povijesti medicine» koji je «postigao više nego što se činilo mogućim u teškim okolnostima.» Gerson je i samog Alberta Schweitzera izliječio od dijabetesa kad mu je bilo 70 godina, omogućivši ovom velikom filozofu, liječniku i humanistu da nastavi sa svojim radom do 90.
Ponovno su mnogi Gersonovi pacijenti, koji su se u prvom redu liječili od tuberkuloze, ozdravljali i od drugih zdravstvenih problema: alergija, astme, poremećaja tlaka i drugih poteškoća. Gerson je sada uviđao da njegov način prehrane zapravo ne liječi određene bolesti nego poticanjem metabolizma i imunološkog sustava vraća zdravlje cijelom tijelu. To je otvorilo put liječenju svih «neizlječivih» kroničnih bolesti.
Prva iskustva s rakom
Gerson je tijekom svog rada modificirao i usavršavao svoju terapiju na način da je ona obuhvaćala sve širi spektar kroničnih degenerativnih bolesti. Prvi korak prema liječenju raka dogodio se 1928. kad ga je k sebi pozvala jedna gospođa koja je bila operirana zbog raka. Ona mu je skrenula pozornost na knjigu o narodnoj medicini u kojoj su bile Hipokratove tvrdnje o važnosti detoksifikacije pacijenata određenom juhom i klistirima. Iako Gerson nije gajio velike nade u mogućnost njenog oporavka, pristao je dati sve od sebe da pomogne gospođi. Šest mjeseci kasnije bila je izliječena! Sljedeća dva pacijenta s rakom također su ozdravila. ali onda je uslijedio niz od nekoliko neuspjeha.
Gerson se spremao objaviti veliku studiju koja bi dokumentirala mogućnost liječenja tuberkuloze prehrambenom terapijom. U tome ga je međutim omeo uspon nacizma. Najprije se iz Njemačke 1933. preselio u tada sigurniji Beč. Kasnije je morao pobjeći u Pariz, pa London i na kraju se 1936. skrasio u Sjedinjenim Državama. Pritom je morao ostaviti za sobom gotovo sav svoj istraživački materijal. Njegovi roditelji i sedmero braće i sestara stradali su u koncentracijskim logorima.
Dr. Gerson je po dolasku u SAD usmjerio svoju pažnju na otkrivanje povezanosti između prehrane i raka. Mučilo ga je to što je, nakon početnih uspjeha, u Beču i Parizu imao i nekoliko neuspješnih pokušaja liječenja raka. Tijekom narednih nekoliko godina, prikupljajući izravna iskustva uz bolesničke postelje i dodatno usavršavajući svoj protokol, razvio je uspješan tretman koji je djelovao čak i kod terminalno bolesnih pacijenata. Otkrio je da pacijenti s rakom ne mogu u potpunosti probaviti i asimilirati masnoće. Činilo se kao da te neprobavljene masnoće izravno hrane kancerozna tkiva. Također je utvrdio da je kod pacijenata s rakom jetra posebno zatrovana. Do dvadesetog stoljeća rak je uglavnom bio bolest starih ljudi kod kojih jetra nije dobro radila zbog iscrpljenosti i otrova koji su se nakupljali s godinama. Tek se u posljednjih stotinjak godina počeo masovno javljati kod sve mlađih i mlađih ljudi.
Gersonova stopa uspjeha kod liječenja raka kretala se oko 30%. Iako to može izgledati malo treba znati da je velik dio pacijenata k njemu dolazio u terminalnoj fazi bolesti, nakon što bi konvencionalna medicina digla ruke od njih i poslala ih kući da umru. Kod ranih stadija bolesti uspjeh je bitno veći. Dr. Gerson je jednom prilikom na kongresno saslušanje doveo pet svojih bivših pacijenata, vraćenih u život iz terminalne faze raka, kako bi svjedočili o svom izlječenju.
Kasniji rad
Iako je Gerson zbog svojih nekonvencionalnih metoda još u Europi nailazio na negodovanje struke, pravi napadi počeli su po dolasku u SAD. Nakon što je uz pomoć svojih zahvalnih, izliječenih pacijenata otvorio vlastitu kliniku teško je nalazio pomoćnike. Mladi liječnici koji bi s entuzijazmom došli u njegovu kliniku ubrzo bi počeli primati prijetnje da će im, nastave li s njim raditi, biti zabranjen pristup bolnicama, da im drugi liječnici neće slati pacijente i slično. Kako su bili u dugovima zbog kredita za školovanje, mladi liječnici nisu si mogli dopustiti da se dovedu u takvu situaciju. Unatoč svim Gersonovim naporima, medicinski časopisi odbijali su objavljivati njegove radove. Istovremeno, pacijentima koji su se u Američkom udruženju liječnika raspitivali o Gersonu govorili su da je njegova metoda «tajna» jer je «odbijao objavljivati radove». Gerson je na kraju prikupio svoje materijale i objavio ih 1958. u svojoj posljednjoj knjizi A Cancer Therapy: Results of 50 Cases (Terapija za rak: Rezultati 50 slučajeva). Umro je sljedeće godine.
Gersonova najmlađa kći Charlotte, koja je bila uključena u njegov rad i pomagala mu u klinici, tvrdi da je jedan od liječnika koji su radili u njihovoj klinici bio agent establišmenta. Navodno je za vrijeme dok je radio u njihovoj klinici nestalo nekoliko važnih dokumenata. Isti je liječnik kasnije povukao svoje pozitivne izjave o Gersonovoj terapiji iz medicinskih časopisa.
Charlotte ujedno tvrdi da je njen otac umro od posljedica trovanja arsenom koji mu je netko podmetnuo u kavu. Forenzički dokazi podupiru njene tvrdnje jer mu je u urinu zaista pronađen arsen. Oslabljen trovanjem obolio je od upale pluća koju nije preživio. Establišment tvrdi da je umro od raka pluća.
Gersonova terapija danas
Charlotte Gerson nastavila je popularizirati očev rad objavljujući niz knjiga i video materijala o liječenju Gersonovom terapijom. I dalje je aktivna i drži predavanja. Danas vodi Gersonov institut u San Diegu u Kaliforniji (www.gerson.org). Institut pruža obuku za liječnike i za njegovatelje pacijenata. Charlotte vodi i centar za poboljšanje zdravlja Charlotte Gerson Health Restoration Center u San Diegu (nije namijenjen osobama s rakom i teškim bolestima).
Trenutno postoje dva licencirana centra za liječenje pacijenata Gersonovom terapijom, Baja Nutri Care blizu Tijuane u Meksiku (http://www.bajanutricare.com/) i Gerson Health Centre u blizini Budimpešte u Mađarskoj (http://www.egeszsegforras.org/).
Max Gerson je 14. svibnja 2005. primljen u Kuću slavnih Međunarodnog društva za ortomolekularnu medicinu.
Nastavak - Ozdravite na Gersonov način 2.dio
Primjedbe